STRANKE I KOALICIJE U PREDIZBORNOJ KAMPANJI: OSTALI

Cvijeće bez mirisa

Lista pod brojem 7 izravno je suprotstavljena onoj pod brojem 2, baš kao što će se za malobrojne glasače boriti liste pod brojevima 4, 5 i 10, dok Pokret Dosta je bilo tek treba naći svoj redni broj – na sveopću radost liste pod brojem 1

Samo je, zapravo, redoslijed predavanja liste uvjetovao da koalicijom pod nazivom Boris Tadić, Čedomir Jovanović – Savez za bolju Srbiju – LDP, LSV, SDS (pod brojem 7) započnemo treći, a ne drugi nastavak predstavljanja koalicijskih lista za predstojeće izbora. Naime, ono što se i za ovu koaliciju – kao i za listu Demokratske stranke (DS) i njezinih partnera – s velikom dozom sigurnosti može reći jest da će za ove izbore pod svoj šinjel okupiti preostalu stranačku vojsku iz sve tri centrale dok će većinu gotovo pa istog biračkog tijela ostaviti da možda čak i do 24. travnja psuje njihove lidere, nesposobne da prevladaju osobne netrpeljivosti, što su ih doveli u situaciju da do posljednjeg dana traže finese koje će ih opredijeliti na jednu od dvije strane.

Zanimljivo, namjesto ozbiljno

Ipak, za ovu je koaliciju vezano i nekoliko zanimljivosti. Jedna od njih svakako je da – iako mu ime i prezime službeno »predvodi koaliciju« – predsjednika Socijaldemokratske stranke Borisa Tadića nema na listi kandidata za zastupnike u Skupštini Srbije dok je istodobno lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak (kog u službenom nazivu koalicije nema) prvi na istoj toj listi. Istodobno, još i prije predavanja liste Tadić je optužio predsjednika DS-a Bojana Pajtića što nije postignut koalicijski sporazum sedam (a možda i više) stranaka da idu na jednoj listi na što je ovaj drugi odgovorio šutnjom, ostavljajući javnosti da nagađa je li pregovore o istoj listi napustio pod pritiskom vlastitog članstva. Nravno, nije potrebno puno niti inteligencije niti mašte, pa pogoditi kome je upravo ovakav slijed događaja vjerojatno izmamio osmijeh na uvijek brigom izmučenom licu. Zanimljivo za ovu koaliciju svakako je i to što će na pokrajinske izbore SDS i LDP izaći zajedno dok će – na temelju odluke Glavnog odbora stranke – LSV nastupiti samostalno, što će kao posljedicu imati uzimanje jednih od drugih onoga što će na republičkoj razini pokušati skupa ukrasti od DS-a. I obratno. Vjerojatno najzinimljiviji detalj, vezan uz ovu koaliciju, pronašao je portal Južne vesti koji je objavio da se prvi »južnjak« (od 35 prebrojanih u odnosu na 250 potencijalnih) na ovoj listi nalazi na 21. mjestu. Dođe li ova lista kojim slučajem, ehm, na vlast ovaj će portal s pravom moći rabiti onu novokomponiranu: »što južnije, to tužnije«. Naravno, pod uvjetom da u nekom narednom tekstu objave da je na istoj listi još manji broj kandidata iz Beograda (koji je, podsjetimo, južno od Vojvodine).

Programski dio ove koalicije – baš kao i dvije o kojima je ranije pisano, kao i one koja upravo slijedi – javnosti je poznat i na praktičnoj i na teorijskoj ravni, kroz rezultate njihove dugogodišnje vladavine (iz posljednje, na pokrajinskoj razini upravo izlaze), te kroz originalne floskule o tome kako je ova lista »građanska opcija«.

Foto: “Hrvatska riječ” (fotomontaža)

A lista koja slijedi pravi je primjer kontinuirane manipulacije od građansko-socijaldemokratske do nacionalno-patriotske opcije, što joj je – bez obzira na »ideologijsku širinu« , a još i više na naslijeđe iz prošlosti – eto, već tri mandata osiguralo sudjelovanje u vlasti. Riječ je, naravno, o listi Ivica Dačić – Socijalistička partija Srbije (SPS), Jedinstvena Srbija (JS) Dragan Marković Palma, koja na ove izbore izlazi pod rednim brojem 3. Iako ovoga puta na izbore izlaze bez svojih negdašnjih saveznika, Partije ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS, koji se prelaskom u savez sa Srpskom naprednom strankom odlučio na rizičan potez), nije izvan pameti pretpostaviti da će njihovi kandidati i ovoga puta privući dovoljnu brojku glasača za prelazak cenzusa. Uspiju li u tome, nije izvan pameti niti da će im njihova lafitteovska ćud (ona koju je Broj Jedan tako sjajno dočarao) opet otvoriti neka od vrata ministarstava u budućoj Vladi. Naime, bez obzira na često iskazivano otvoreno nezadovoljstvo radom (i ulogom) SPS-a u prethodnim sazivima Vlade premijera Aleksandra Vučića, bar za dolje potpisanoga, ne bi bilo preveliko iznenađenje da ih nakon izbora pozove na suradnju, ne zbog potrebe sklapanja koalicije nego zbog »podjele odgovornosti«, odnosno prijeko potrebnog pražnjenja energije na dežurne krivce. Predsjednici ovih stranaka, poput Ivice Dačića – koji, i pored sporadičnih »verbalnih ekskurzija« (ili možda upravo zbog njih: da trbuhozbori ono što jači partner ne smije) – ili Dragana Markovića Palme – kod kojeg je svakako najfascinantniji njegov obrazovni profil – svakako su jedini mogući izbor za traženje naizgled nepotrebnih partnera. Pa neće se valjda za tako odgovornu ulogu na dvoru Vučić osvrtati lijevo ili desno kad je to oboje i pred njim i iza njega?

Tijesno i desno

Uostalom, jedan takav, ali mnogo časniji primjer u prethodnoj Vladi već je postojao. Riječ je o bivšem ministru gospodarstva Saši Raduloviću, koji je nakon ostavke (zbog »zaustavljanja reformi«) utemeljio Pokret Dosta je bilo i koji je – osim novog lica na vremešnoj oporbenoj slici – i verbalno, ali i programski najljući Vučićev protivnik. Od 20 točaka programa ovog »Pokreta pristojnih ljudi«, kako za sebe vole reći, svakako vrijedi izdvojiti bar neke: popis i procjena državne imovine; novi izborni zakon (izravni izbori za gradonačelnike, veći cenzus za koalicije…); nov zakon o medijima; uvođenje Zakon o podrijetlu imovine; ukidanje poticaja stranim investitorima; stavljanje izvan snage Zakon o poljoprivrednom zemljištu; ukidanje pretplate za RTS; smanjivanje poreza i doprinosa i uvođenje tzv. sintetičkog poreza; završetak restitucije… S obzirom na to da je iznutra upoznao kako vlast funkcionira (i upravo zbog toga iz nje izašao) vjera u Radulovićevu upornost da neće odustati dok ne ukinu partijsko zapošljavanje i tajne štetne ugovore ravna je njegovom optimizmu da će se Srpska napredna stranka (zbog projiciranog pada popularnosti nakon izbora) raspasti već ove godine, te da će stoga novih izbora biti već sljedeće godine. Ono što je još znakovito za ovaj pokret i njegovog lidera svakako je uvjerenje da – čak i da hoće – na izbore ne mogu ići u koaliciji niti s oporbenim strankama, jer, kako kaže, »kada se miješa čisto i prljavo, uvijek dobijete prljavo«. Tom izjavom (kao i onom o raspadu SNS-a), danom upravo u Subotici, Radulović je rekao što misli i o onima koji su na vlasti bili do 2012., ali i pred sebe postavio naizgled neostvariv cilj: uvjeriti neodlučne i animirati apstitente da je upravo Pokret Dosta je bilo jedini koji je u stanju pridonijeti istinskim reformama na koje ovo društvo već desetljećima čeka. Međutim, i pored Radulovićevog optimizma kako Pokret »dobro stoji«, napose u Vojvodini, pravu sliku o tomu Dosta je bilo i prije samih izbora neće dobiti samo na temelju istraživanja javnog mnijenja nego u vlastitoj sposbnosti da prikupi dovoljan broj potpisa građana za predaju već sačinjene izborne liste. Naime, među 10 lista na službenoj stranici Republičke izborne komisije (RIK) nešto više od tri tjedna do dana održavanja izbora ovog pokreta za sada nema.

A ako ćemo pravo, za predstojeće izbore postoji još jedan razjedinjeni savez – koji se nalazi na suprotnoj strani od ljevice – a zbog čije se razjedinjenosti u osmijeh razvlači i druga strana jednog uvijek namrgođenog lica. Riječ je, naravno, o desnici – i to onoj u rasponu od ultranacionalističke do »salonske« – a koje su u RIK-u potvrđene pod rednim brojevima 4, 5 i 10. Riječ je o Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), koaliciji Dveri – Demokratska stranka Srbije – Sanda Rašković Ivić – Boško Obradović i Za slobodnu Srbiju – Zavetnici – Milica Đurđević za koje malo tko može znati u čemu se razlikuju. Na temelju njihovih stavova prosječan desničar u Srbiji pomislio bi da je biti rusofil isto što što i biti eurofob, odnosno da je netrpeljivost prema određenim nacionalnim kategorijama u Srbiji i najbližem joj susjedstvu ravna antinatoovskom raspoloženju. Ali, eto, ipak ni te bitne reference – baš kao i u slučaju DS-a i »one druge liste« – nisu (bile) dovoljne da osvjedočeni antizapadnjaci 24. travnja nastupe pod istim brojem.

Na radost svih njihovih protivnika.

Zlatko Romić

Tekst je objavljen uz dozvolu nedeljnika „Hrvatska riječ”.