Institut Klingendil: Srbija primer zarobljene države, koči širenje EU na Balkanu

Institut Klingendil: Srbija primer zarobljene države, koči širenje EU na Balkanu

Foto: MD/Magločistač

Objavio: Magločistač

25.09.2020

Kategorija: U fokusu

Proces proširenja EU na Zapadni Balkan neće dati rezultate ako se najpre ne reši problem zarobljenih država u regionu, ocenjuje se u studiji holandskog Klingendil instituta (Clingendael).

U tom izveštaju se navodi da rastuća uloga aktera poput Kine na Zapadnom Balkanu može da bude argument za ubrzavanje pregovora o pristupanju EU.

Međutim, razloga za optimizam oko brze integracije regiona u EU neće biti ako se prvo ne reši problem zarobljene države, navodi se u studiji “Destruktivni efekti zarobljavanja države na Zapadnom Balkanu. Potkopano proširenje EU”.

Termin “zarobljena država” odnosi se na proces u kome se politički akteri infiltriraju u državne strukture uz pomoć klijentilističkih mreža i koriste te državne strukture kao plašt za sakrivanje koruptivnih radnji.

Političke elite koriste kontrolu koju imaju nad državnim resursima i moć za privatnu ili partijsku dobit i, u najekstremnijoj formi, zarobljena država se uvlači u svaki deo društva i države i vodi monopolizaciji moći u rukama jedne političke partije i njenog vođstva.

Glavni instrument zarobljene države je klijentelizam koji podrazumeva razmenu političke i izborne podrške za materijalne koristi kroz vezu između političkih partija i građana.

Kako to deluje u praksi, autor studije, istraživač saradnik Klingendil instituta Marten Lemstra, pokazao je na primeru Srbije, jedne od najvažnijih i najvećih zemalja Zapadnog Balkana, iako je taj fenomen prisutan u svim zemljama regiona.

Srbija, kako se navodi, beleži pad vladavine prava i demokratije od 2012, što je kulminiralo prelaskom iz kategorije demokratskih zemalja u hibridne režime u izveštaju Fridom hausa za 2020.

Uz pomoć mehanizama za zarobljavanje države, vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) predvođena Aleksandrom Vučućem proširila je svoju moć na sve aspekte društva i politike, navodi se u studiji.

Kako se dodaje, zarobljavanje države ima “korene” u Srbiji – od vlasti Slobodana Miloševića, kada je sadašnji predsednik Vučić bio ministar informisanja.

SNS je od dolaska na vlast 2012. pokrenula politizaciju javne uprave, gde se lojalnost vladajućoj partiji nagrađuje radnim mestom.

Postavljenja na osnovu lojalnosti a ne samo po zaslugama predstavljaju moćan način povezivanja pristalica, koji obezbeđuju glasove svojoj partiji.

“Značaj članstva u vladajućem SNS kao putu do posla i prilika pokazuje se kroz veličinu partije”, kaže istraživač holandskog instituta.

Članstvo SNS naraslo je na 730.000 ljudi pa je to najveća partija u Evropi. Poređenja radi, nemačka CDU ima “samo” 407.000 članova iako je Nemačka 11 puta veća od Srbije.

Postavljanje pristalica na najvažnije pozicije u državnoj administraciji znači još jednu korist za političke elite – obezbeđuje kontrolu nad ključnom fazom sprovođenja zakona.

“U Srbiji legalni okvir za vladavinu prava i slobodu medija često postoji samo na papiru a u praksi se primenjuje selektivno, u korist vladajuće stranke”, ukazuje se u izveštaju holandskog instituta.

Navodi se i primer istrage zbog pranja novca koju su srpske vlasti nedavno pokrenule u nevladinim organizacijama dok takvih istraga nije bilo među članovima vladajuće stranke, koji su zapravo navodno umešani  u takve aktivnosti.

Kontrola nad javnom administracijom, uključujući pravosuđe, pomaže vladi da “targetira” kritičare a da zaštiti pristalice, piše dalje.

Javni resursi se koriste za kontrolu medija, što srpskoj vladi omogućava da i dalje bude zadužena za narativ koji mediji oblikuju o srpskoj vladi i EU, navodi se u izveštaju i dodaje da javni servis, pošto zavisi od finansiranja države, pristrasno izveštava.

Ukazuje se i na primere napada na nezavisne novinare koji nisu kažnjeni, što vodi samocenzuri.  

Prema Svetskom indeksu slobode štampe, Srbija je na 93. mestu a situacija u zemlji je ocenjena kao zabrinjavajuća.

Pored pada slobode medija i pristrasnog izveštavanja u Srbiji, u izveštaju Klingendil instituta ukazuje se i da državna kontrola onemogućava da do javnosti stignu ključne poruke o vladi.

Preklapanje partijskih struktura sa državnim za posledicu ima napade na domaće instrumente provere tačnosti informacija u korist vladajuće SNS. To je dovelo i do osnaživanja izvršne vlasti na račun parlamenta i pravosuđa, čija se nezavinost sve više dovodi u pitanje.

Pored toga, posledica zarobljavanja države može da se pretvori u zarobljavanje prilika – kada koruptivna vlada nadgleda ko dobija (ekonomske) prilike a ko ne. Zato mladi i talentovani ljudi često daju prednost odlasku iz zemlje, što za posledicu ima “odliv mozgova”, jedan od glavnih izazova na Zapadnom Balkanu.

Na primeru Srbije, piše Lemstra, pokazano je kako zarobljena država umanjuje političku participaciju građana i kreira politike koje nisu zasnovane na povećanju dobrobiti društva i zašti političkih ili građanskih sloboda, već na klijentilističkim odnosima.

Studija holandskog tink tenka pokazala je da je zarobljena država ključna prepreka na putu EU – u interesu političke elite nije potpuna i poštena primena pravnih tekovina EU jer bi to moglo da se završi njihovim odlaskom sa vlasti ili odlaskom u zatvor.

“Zarobljena država onemogućava pravilno funkcionisanje liberalne demokratije zasnovane na vladavini prava. Umesto toga, promoviše politički sistem u kome se država i institucije koriste za sticanje dobiti onih na vlasti”,  navodi se.

Kako se dodaje, smanjenje problema zarobljene države treba da bude prioritet onih članica EU, političara i aktera koji žele da vide Zapadni Balkan (i EU) zasnovan na liberalnoj demokratiji i vladavini prava.

Rešavanje tog problema, kako se ocenjue, zahteva kontinuiran, dugoročan pristup, kao i priznanje da to nije samo tehničko pitanje već problem koji se (nehotice) podržava fondovima EU i legitimiše od strane EU političara.

Glavni neprijatelji zarobljene države su odgovornost i transparentnost, navodi se dalje i dodaje da EU svoju podršku treba da usmeri u tom pravcu.

EU već ima inicijative kojima podržava civilno društvo Zapadnog Balkana, ali tu podršku mora znatno da poveća ako želi da pokaže da je ozbiljna u borbi protiv zarobljene države.

“Umesto da se oslanja na političke elite koje se zbog ličnog interesa protive sprovođenju EU reformi, Unija treba  više da se usmeri na jačanje prodemokratskih snaga na Zapadnom Balkanu”, ističe se u studiji.

Pored toga, navodi se, potrebni su i dobri izveštaji, poput onog koji je napisao Rajnhard Pribe o Severnoj Makedoniji, a koji ukazuju na obim zloupotrebe moći u zemljama regiona.

“Ceo proces proširenje EU imaće koristi ako se pristupanje EU ne gleda kao sprint ka cilju – članstvu u EU, nego kao prilika da se zemlje transformišu i pripreme za kontinuiranu plodnu saradnju sa EU”, navodi Lemstra.

Bez prethodnog rešavanja problema zarobljene države, proces proširenja EU niti će dati rezultate, niti će doneti transformaciju društva na Zapadnom Balkanu, zaključuje se u studiji.

Izvor: EURACTIV.rs

Podelite sa prijateljima:

Jedan Komentar na
“Institut Klingendil: Srbija primer zarobljene države, koči širenje EU na Balkanu”

anonimni says:

Ne moze biti cilj ni jednom sistemu ni ti EU moze primiti drzave gde je vecina stanovnika jos za vreme turaka naucila da drzavu treba iskoriscavati, prevariti vladare ignorisati i u svoju drzavi naravno i EU njih treba samo iskoricavati za potrebe gornjeg sloja u toj drzavi. U dogadjajima treba iznet neku krivu sliku o drugima i prikazivati koliko je stanovnici iskorisceni od onog jaceg u vojnom i ekonomskom napredku. Tako naprimer vrlo lepo je prikazano da turci silom nosili nasu – srbsku omladinu u janicare, medjutim tih janicari i njihovi roditeli silom gurali sebe – roditelji sinove u janicare jer ako su ostali zivi posle tih borbi sa neprijateljem postali pravi bogatasi od ratnog plena i zarade, meni to lici na nesto i iz proslosti. Zasto madjarska omladina nije nosena ( silom ) za janicare. Kod nas u Srbiji prvo treba stanovnistvo da je ono hvatanje polozaja na mufte vise nemoze biti polozaje treba znanjem i radom zasluziti i svima nama treba da bude jasno da napredovanju preko partijske knjizice vise ne moze biti nije potrebno da pola stanovnika zbog nade od neke koristi treba da bude clan jedne na vrh popele partije gde su duzne da i u svakom nakaradnom zahvatu podrzavaju predsednika te partije sve jedno koje partije na vrhu. ne moze ni jednoj partiji da po kljucu dobijaju polozaje neg po znanju odredjeni lica treba deliti visoke polozaje i onda ce uvek masa te rukovodioce podrzavati, od Opstina do vrha partije treba da budu putokazi vladi kako da vode politiku i drzavu. Ne treba trcati u EU sve dotle dok su i na vlasti nalaze protivnici toga koju kazu javno ili upakovano, njima nije cilj da se uvede normalni ljudski evropski zakoni jer onda mnogi od njih izgubili bi otimanjem ili preko partije steceno bogatsvo ,i to ovi filtriraju i u glavi naroda ali ne kazu zasto narodu a u stvri njima nije cilj EU. Ovakvi sa velikim uspehom zele ostvariti skretanje prema istoku ali svoju decu skolovaju na zapadu narod to nezna i ne zeli primetiti ovu zabludu rado i prihvata, dok zivimo od zapada. Vecini politicke elite ne odgovara donosenje ljudski normalni zakona daju samo obecanje koju nikad ne zele ostvariti. Danasnja politicka elita ne zeli evropske zakone a ovakvima kakvi smo nije mesto u EU sve dok Predsednik A. Vucic i Premijerka Ana nema za sigurno zasticen polozaj ne od 1,000.000 partijaca koje zbog korist podrzavaju Njih nego potrebna nova snaga strucni rukovodioca ekonomski, strucni, politicki, vojni, i nazalost i policijski snaga za njih u pomoci, onda ce imati mozda polovina iskreni podrzavaoca ali Srbija ce napredovati. Dok EU daje fondove ovakvim vlastodrscima stanje nece promeniti i tapkacemo u ovom bez zakonju sve dok drzava ne propada a bogata elita ce se odseliti.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.