KAD KIČ PREVLADA, UMETNOST VIČE: VAŠAR NIJE KULTURA!

KAD KIČ PREVLADA, UMETNOST VIČE: VAŠAR NIJE KULTURA!

Izvor: Festival evropskog filma Palić

Objavio: Magločistač

31.12.2016

• Slobodan Marković: Subotica sve više postaje kičerski grad, jer imamo kulturu koja je na nivou kiča. Ne može se u isti koš stavljati Međunarodni festival pozorišta za decu i jedna manifestacija sa svinjskim glavama i papcima, već se mora napraviti klasifikacija i gradacija vrednosti • Petar Mitrić: Odnos grada Subotice prema kulturi se najbolje očituje dugogodišnjim postavljenjem ljudi bez ikakvog iskustva u radu na polju kulture na vodeće pozicije u Gradskom veću, koji onda deluju po principu ’nisam doktor, ali mogu da pogledam’

[divide icon=”circle” width=”medium”]

 

Foto: Magločistač

Sećate li se ranih 90-tih u zemlji Srbiji? Ratova? Raznih protesta? Pregovora i propalih dogovora? Međunarodnih sankcija? Praznih rafova i beskrajno dugih redova? Hiperinflacije? Pa bonova, tačkica, markica?

E, baš tih 90-tih u Subotici su rođene dve kulturne manifestacije, koje danas istrajno koračaju istim kolosekom ka nemalom jubileju: četvrt veka postojanja. Jedna od njih, Festival evropskog filma “Palić”, osnovana je 1992, da bi dve godine kasnije bio utemeljen i Međunarodni festival pozorišta za decu. Zajednički im je, međutim, broj dosadašnjih izdanja bio 23.

Najpre o ovom drugom: za više od dve decenije postojanja, Međunarodni festival pozorišta za decu ugostio je preko 500 pozorišnih trupa iz više od 60 zemalja sveta sa svih kontinenata izuzev Australije. Impozantan je i podatak da je za izuzetan doprinos razvoju scenske umetnosti za decu i kulture uopšte Festival 2005. nagrađen Vukovom nagradom, najvećim priznanjem u oblasti kulture u Republici Srbiji.

Pa ipak, prvi čovek Festivala, njegov idejni tvorac i direktor Slobodan Marković ističe jedan sasvim drugačiji aršin uspeha:

“Za mene, najveće priznanje krunisano je programom festivala i činjenicom da smo godinama okupljali i zadržavali takve pozorišne autoritete kao što su bili Jovan Ćirilov i Henrik Jurkovski. Zahvaljujući znanju, upornosti i kreativnosti njihovoj i njima sličnih pojedinaca, Festival je uspeo da se pozicionira u svetu lutkarstva na globalnom nivou u toj meri da više o njemu znaju van, nego u našoj sredini.”

Uostalom, kako drugačije objasniti spremnost pozorišta iz dalekih zemalja da sama snose troškove putovanja i boravka u Subotici tokom trajanja Festivala, koji je, dodatno, zbog nejasne politike projektnog finansiranja, posebno sa republičkog nivoa vlasti, nekoliko puta morao biti otkazivan.

Slobodan Marković, foto: Magločistač

“Nažalost, iako smo manifestacija od nacionalnog značaja, to na kraju ništa ne znači kad nemate organizovanu državu. Jer, ako festival ima majski termin, u organizovanoj državi znalo bi se s kojim sredstvima raspolaže. Mi, i ako se nismo žalili na količinu para, i ako jesmo – svodilo se na isto: tih para za manifestacije koje treba da se organizuju u maju jednostavno nije bilo. I tako smo bili prinuđeni da odlažemo termin održavanja festivala zbog sporosti države, odnosno administracije”, objašnjava Marković.

A kada se uz sve birokratske peripetije umeša i dnevna politika, ističe dalje on, onda Festival postaje žrtva sukoba različitih interesa u kojima nije učestvovao, niti ih je razrešavao, ali jeste trpeo posledice ponajviše u finansijskom smislu:

“Da, jeste. ‘Univerzitet (Otvoreni univerzitet, izvršni producent festivala – prim.aut.) je u svoje vreme sarađivao sa žutima, sad ćemo se mi njima osvetiti’. I tako vas, da bi se osvetili, vrate u finansiranju sa šest na milion dinara. To govori o gradu i o politici grada”, kaže Marković, dodajući da je nakon svega bilo izvinjenja, ali ne javnih.

Po njemu, donošenje odluka u skladu s partijskim interesima dovodi do sunovrata u kulturi u svim njenim segmentima:

“Nekada je bilo privilegija živetu u ovom gradu, koliko je to danas –  ne znam. Imam osećaj da je došlo do stagnacije: institucije su na nivou programskog održavanja, nema novih događaja u kulturi. Naprotiv, Subotica sve više postaje kičerski grad, jer imamo kulturu koja je na nivou kiča. Ne može se u isti koš stavljati Međunarodni festival pozorišta za decu i jedna manifestacija sa svinjskim glavama i papcima, već se mora napraviti klasifikacija i gradacija vrednosti”, zaključuje Marković.

Da politika ne treba da se uvodi u kulturu, te da grad Subotica na ključna mesta treba da postavlja stručne i kreativne ljude „umesto partijskih poslušnika bez ideje i znanja, čiji su lični interesi uvek iznad opštih”, smatra i Petar Mitrić, jedan od selektora međunarodnog Festivala evropskog filma „Palić”.

Petar Mitrić, izvor: Palicfilmfestival.com

„Odnos grada Subotice prema kulturi se najbolje očituje dugogodišnjim postavljenjem ljudi bez ikakvog iskustva u radu na polju kulture na vodeće pozicije u Gradskom veću, koji onda deluju po principu ’nisam doktor, ali mogu da pogledam’. Tako dolazimo do sumanutih projekata poput izgradnje srpskog kulturnog centra u Moraholomu, verovatno namenjenom kupačima u akvaparku koji preko vikenda odu na odmor. Uz kapelicu će tamo verovatno moći i spasavati svoju namučenu turističku dušu”, kaže Mitrić, skrećući pažnju na još jednu pogubnu karakteristiku subotičkih prilika u kulturi:

„Grad ima kulturnu strategiju nastalu još tokom devedesetih i ona se sastoji iz getoizacije kulture po nacionalnim principima. Godinama se gradi podela na mađarsku, srpsku, hrvatsku, bunjevačku, nemačku i ostalu kulturu. Svaka od nacionalnih zajednica se dalje deli po političkoj pripadnosti i na kraju ono što ostaje pokušavamo da nazovemo kulturom, a u taj koš se trpaju i dani mangulice i svinjokolja, mladog i ne mladog vina, vašar Winter fest, ’Zavičajni dani’, motoraški susreti i ostalo. Ne znam u koji kulturni kontekst bih smestio koncert folk pevačice na trgu. Sve se to radi od budžeta za kulturu i navodno slavi različitost.”

„Sa druge strane, imamo sjajne institucije kulture koje odlično rade svoj posao”, nastavlja dalje Mitrić: „Savremena galerija ’Subotica’, nekadašnji ’Likovni susret’, priređuje uzbudljive i aktuelne izložbe na koje bi svaki veći grad bio ponosan. Isto je i sa Galerijom ’Dr Vinko Perčić’, gde je gotovo svaka izložba jedinstven kuriozitet i predstavlja sam vrh savremene umetnosti regiona, pre svega Hrvatske i Srbije. Art bioskop ’Aleksandar Lifka’ razvija sjajne programe tokom cele godine i ulaže veliki napor da približi filmsku kulturu što širem krugu gledalaca. Pozorište ’Kosztolányi Dezső’ je najuzbudljiviji teatar u Srbiji i regionu, o čemu svedoče i brojne nagrade, a ’Desire’ festival mesto koje okuplja najrazličitiju publiku iz cele Srbije željnu novog i drugačijeg teatra. Imamo sjajnu novu generaciju likovnih umetnika koji razvijaju svoju autentičnost. U filmu imamo Sabolča Tolnaija, bez skromnosti jednog od najznačajnijih savremenih domaćih autora, direktora fotografije Akoša Kovača, reditelja Andreja Boku koji uz pomoć prijatelja stvara izvanredne filmove.”

Izvor: palicfilmfestival.com

A posebno mesto u tom nizu bisera od institucija, manifestacija, i pojedinaca koji se izdvajaju iz proseka svakako zauzima FEF „Palić”, koji godinama predstavlja evropsku kinematografiju u najširem smislu – od savremenog izraza, preko prošlih i budućih klasika, do underground-a i otvorenih formi.

„Festival je posvećen odnosu autora i publike kroz razgovore nakon projekcija, negujući kulturu promišljanja umetnosti. Za 23 godine postojanja, ovaj festival je ugostio velikane domaće i evropske kinematografije od Kena Rasela, Ištvana Saboa, Tea Angelopulosa, Kena Louča, Roja Andersona, Dušana Makavejeva, Puriše Đorđevića, Želimira Žilnika, Milene Dravić, Bate Živojinovića, Srđana Karanovića, Gorana Markovića, Emira Kusturice, do savremenih autora koji tek ispisuju stranice svetske kinematografije”, navodi Mitrić.

Upravo zahvaljujući tome što neguje i razvija saradnju sa gotovo svim relevantnim činiocima filmske industrije u svetu, kao i samim autorima, FEF uspeva da održava umetnički kvalitet na zavidnom nivou – uprkos stalnoj tendenciji smanjenja finansijske podrške.

„U odnosu na četiri godine unazad, finansijska podrška se dvostruko umanjila, što nije ohrabrujuća tendencija. Za poslednje izdanje Festivala evropskog filma ’Palić’ Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije je izdvojilo 9.000.000 dinara, Pokrajinski sekretarijat za kulturu 3.000.000, a Grad Subotica 4.425.000 dinara. Ulaskom Srbije u program „Kreativna Evropa – MEDIA”, stekla se mogućnost da konkurišemo za podršku, što smo i ostvarili i postali jedini filmski festival u Srbiji podržan od strane Evropske komisije. Tako smo obezbedili dodatnih 5.043.000 dinara, pa je budžet Festivala za 2016 godinu iznosio 21.468.000 dinara, što je oko 177.000 hiljada evra. Pre nekoliko godina isti taj budžet je iznosio oko 320.000 evra, ali stalnim smanjenjem sredstava smo došli do najnižeg iznosa, uz činjenicu da bez podrške Evropske komisije kroz projekat ’Kreativna Evropa – MEDIA’ ne bismo ni mogli održati festival u ovakvom obimu. Svestan sam da ovoliki iznosi deluju vrtoglavo, međutim, treba imati u vidu da festivali mnogo manjeg obima u okruženju i Evropi koštaju između 500.000 i 1.000.000 evra”, objašnjava Mitrić.

Izvor: Festival evropskog filma Palić

No, zahvaljujući visokom stepenu profesionalizma ljudi koji čine jezgro organizacije, lakše se prevazilaze i svi problemi sa kojima se FEF suočava. Kreativni tim Festivala je zajedno sa Savetom Festivala sastavio plan razvoja za period do 2020. godine, koji predviđa njegovo kvalitativno i kvantitativno unapređenje, uz povećanje broja posetilaca iz susednih zemalja i inostranstva, budući da na domaću, subotičku publiku Festival evropskog filma „Palić” može da računa kao na konstantu.

„O subotičkoj publici se već stvaraju mitovi, naročito teatarskoj i filmskoj. Sami autori koji gostuju u Subotici još uvek se čude reakciji naše publike, poznavanju materije i prilika u umetnosti. Naša publika je navikla na kvalitet i mislim da odlično razlikuje smeće od umetnosti, što doprinosi unapređenju kvaliteta same kulturne ponude”, zaključuje Petar Mitrić.

 

(Magločistač)

[clear]

 

Članak “Kad kič prevlada, umetnost viče: Vašar nije kultura!“ proizveden je kao deo projekta “Plus i minus u kulturi: prilozi o (samo)održivosti kulturnog stvaralaštva“, koji je realizovan uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama. Za sadržaj članka odgovornost isključivo snosi Udruženje građana „Centar građanskih vrednosti“ i redakcija portala “Magločistač”. Stavovi izneti u tekstu ne odražavaju nužno i stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama.

 

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.