Šper: Lažne vesti o migrantima svakodnevne, među građanima raste mržnja prema njima

Šper: Lažne vesti o migrantima svakodnevne, među građanima raste mržnja prema njima

Darko Šper, foto: privatna arhiva

Izvor: Slobodna reč

29.10.2020

Kategorija: U fokusu

Novinar Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra (VOICE) iz Novog Sada Darko Šper izjavio je za portal Slobodna reč da se kampanja protiv migranata godinama povećava i da se koristi u političke svrhe, a da tabloidi gotovo svakodnevno šire lažne vesti i dezinformacije o ovim ljudima.

On je u intervjuu za ovaj portal govorio i o tome da najveći broj lažnih vesti objavljuju neregistrovani portali i u pojedinim grupama na društevnim mrežama. On navodi da se najčešće migranti okrivljuju za nasilje, pljačke, izazivanje masovnih tuča, a da su to uglavnom stereotipi i izmišljotine, kao i da građani migrante često „časte“ pogrdnim imenima, a naročito se komentariše njihov izgled ili životne navike što emituju rasnu mržnju prema tim ljudima. Takođe, dodaje i da je policija u poslednje vreme sve okrutnija prema migrantima.

Vi se u VOICE-u, između ostalog, bavite i fektčekingom (Fact checking), posebno tekstova koji se tiču migranata i izbeglica u Srbiji. Na osnovu Vašeg dosadašnjeg iskustva, da li je mržnja građana prema migrantima ove godine povećana u odnosu na ranije godine i na koji način se može uporediti sa periodom iz 2015. i 2016. godine?

Kako godine prolaze imam utisak da se kampanja protiv migranata pojačava. Nažalost, mnogi muku migranata koriste isključivo u političke svrhe, a mnogi razloge svojih životnih neuspeha vide u migrantima umesto u sebi samima. Zaista je pregršt lažnih vesti o migrantima, gotovo su svakodnevne. Koliko ih ima u tabloidima, toliko su zastupljeni i u tzv. tradicionalnim medijima čija uređivačka politika poslednjih godina doživljava sunovrat. Ipak, najviše ih je po neregistrovanim portalima i fejsbuk grupama gde se mogu pročitati svakakve gadosti i izmišljotine o migrantima. Naš posao je da to sve prikupimo i objavimo analize u fektčekerskim tekstovima, što i radimo od septembra meseca. Čast mi je da radim sa osam mladih i vrednih novinara koji se jako dobro snalaze u ovom, da tako kažem, novom novinarskom žanru. Tekstovi nastaju u okviru projekta “Digitalno poverenje – novinari protiv dezinformacija o migrantima” koji sprovodi Nezavisno društvo novinara Vojvodine, uz podršku Fondacije za otvoreno društvo. Projekat traje do kraja godine, a voleo bih da mlade kolege nastave saradnju sa VOICE-om i nakon projekta.

Koji su najučestaliji oblici mržnje prema ovim ljudima, i da li dolaze samo od stanovništva u Srbiji ili i od pojedinih institucija, npr. policije?

Najčešće migrante okrivljuju za nasilje, pljačke, izazivanje masovnih tuča… što su uglavnom stereotipi i izmišljotine. Često kada vesti o migrantima nisu izmišljene, mediji objavljuju stare po nekoliko godina i  predstavljaju ih kao vest. Osim sličnih optužbi koje se mogu čuti i od građana, migrante često „časte“ pogrdnim imenima, a naročito se komentariše njihov izgled ili životne navike. To je užasno jer građani takvim komentarisanjem često prelaze granicu i, svesno ili nesvesno, emituju rasnu mržnju prema tim ljudima. Lično poznajem ljude koji imaju normalne životne stavove prema mnogim pitanjima, ali iz nekog razloga ne skrivaju mržnju prema migrantima. Ja to zaista ne mogu da shvatim. Ali, imajući u vidu da mnogi ljudi misle da je zemlja ravna ploča, ni migranti ne mogu da očekuju da budu pošteđeni sličnih teorija zavere. Čujemo priče i da je policija sve okrutnija prema migrantima, ali me to uopšte ne čudi ako uzmemo u obzir činjenicu da su sa onolikom strašću nedavno tukli mirne demonstrante u Beogradu. 

Da li je “zabrinutost” građana opravdana i da li su oni realno izloženi bilo kakvoj ozbiljnoj pretnji kada su u pitanju migranti i obratno?

Građanima Srbije mnogo veća opasnost preti od aktuelne vlasti i mafije koja upravlja ovom zemljom nego od migranata. Migranti samo žele da prođu kroz Srbiju ali je problem nastao na granici sa Evropskom unijom koja je za njih postala neprelazna. Više puta sam i lično dobio potvrdu od policije da je broj krivičnih dela koje su počinili migranti u Srbiji zanemariv i da je mnogo manji u odnosu na broj istih ili sličnih krivičnih dela koje počine stanovnici Srbije. Ako pogledamo samo šta rade kojekakvi Levijatani i Narodne patrole po ulicama Srbije, veća su pretnja građani Srbije po migrante nego obratno. Nadam se da prisutni stepen mržnje prema migrantima neće eskalirati u narednom periodu, tačnije uzdam se u osvešćene građane Srbije koji će pronaći način da se solidarišu sa migrantima i odbrane ih od ovakvih nasrtljivaca, kada već policija ne radi svoj posao kako treba. 

Kakva je poruka antimigranstskog protesta koji je nedavno održan u Beogradu, na kom su se okupile pristalice organizacije Narodne patrole i levičarskih organizacija koju je razdvajala policija u opremi za suzbijanje demonstracija?

To je još jedna poruka da imamo podeljenu Srbiju.  Da budem iskren ta atmosfera me je podsetila na proteste tokom suđenja za rehabilitaciju zloglasnog Milana Nedića ili uoči otvaranja festivala „Mirdita – Dobar dan“. Žao mi je što je ova zemlja dozvolila da roditelji vaspitavaju svoju decu da mrze, preziru i fizički se obračunavaju sa svima koji su na bilo koji način drugačiji. Nažalost, takvih primeraka je zaista mnogo danas u Srbiji i, koliko vidim, ne libe se da svoje devijantno ponašanje javno ispolje jer im to neko očigledno dozvoljava. Ako ova država nije spremna da nas odbrani od takvih nasilnika i nasrtljivaca, a sva je prilika da nije, onda nema druge do samoodbrane i samozaštite.

Kako komentarišeš porast mržnje prema migrantima u pograničnim delovima, posebno u Vojvodini, kao i samoorganizovanje grupa meštana koje uzimaju pravdu u svoje ruke pa napadaju taksiste koji prevoze migrante? Da li su osim migranata ovakvim grupama izloženi sada već i građani Srbije?

S jedne strane je logično da najviše migranata ima u pograničnim delovima zemlje, a samim tim i da je veći stepen mržnje prema njima od strane lokalnog stanovništva. I pored toga mene čudi kako se u pograničnim sredinama nije pojavila neka grupa lokalnog stanovništva koja se samoorganizovala da pomogne migrantima i olakša im boravak u stranoj zemlji koja je hiljadama kilometara udaljena od njihove domovine. Takvih primera gotovo da nema, ali zato dozvoljavamo da nam neke lokalne kabadahije uzimaju stvar u svoje ruke i daju sebi za pravo da ograničavaju nekom slobodu kretanja. To u demokratskim zemljama nije moguće, ali jeste u Srbiji jer Srbija nije demokratska zemlja. Ako vlast misli suprotno neka nas reši te ljudske bede.

Da li postoji rešenje za prevazilaženje ove situacije u državi?

Država treba da blokira sve fejsbuk grupe koje propagiraju mržnju prema migrantima. Regulatorna tela trebaju da zabrane takvu vrstu retorike u medijima. Mediji trebaju da o migrantima izveštavaju profesionalno, sa većom dozom solidarnosti prema njima. Država treba da počne da hapsi pripadnike raznoraznih narodnih patrola i slične izgrednike i stavi do znanja da je takvo ponašanje kažnjivo i da se ne isplati. Tada bi i građani naučili da žive sa migrantima ili makar pored njih.

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.