SNJEŽANA MITROVIĆ, RUKOVODILAC „TERRA’SA“: ORGANSKA PROIZVODNJA U VRZINOM KOLU

SNJEŽANA MITROVIĆ, RUKOVODILAC „TERRA’SA“: ORGANSKA PROIZVODNJA U VRZINOM KOLU

Snježana Mitrović, (foto: lična arhiva)

21.12.2015

Kategorija: Dobra uprava , Privreda

Na državnom nivou postoji raspoloženje za razvoj organske proizvodnje, ali je problem u tome što se ne donose akti kao i to što ne postoji stabilan i predvidiv državni program u kom će poljoprivrednik dugoročno znati na koja sredstva može računati

Nagrade Ministarstva za zaštitu životne sredine, za bioproizvod godine u Budimpešti, na međunarodnim sajmovima u Budvi, Beogradu, Novom Sadu i Subotici, Privredne komore Vojvodine, gradsko priznanje „Pro urbe“ i još nekoliko priznanja i zahvalnica najbolja su potvrda uspešnosti rada subotičkog Udruženja „Terra’s“, koje je ove godine obeležilo 25 godina postojanja. Ono što je posebno važno istaći je da je „Terra’s“ pionir organske proizvodnje u današnjoj Srbiji. Ipak, i četvrt veka nakon toga ova grana poljoprivrede u našoj zemlji kao da je još uvek na počecima, posebno kada se uporedi(mo) ne samo sa razvijenim zemljama zapadne Evrope nego čak i sa pojedinima u regionu. Rukovodilac ovog udruženja Snježana Mitrović kaže da je prva decenija postojanja „Terra’sa“ protekla u lobiranju, pa čak i objašnjavanju samog pojma organske proizvodnje. Toliko je, naime, trebalo Ministarstvu poljoprivrede da (2000.) usvoji prvi Zakon o organskoj proizvodnji:

Istovremeno je i holandska Vlada preko jednog velikog međunarodnog projekta finansirala organsku proizvodnju, tako da možemo reći da je Holandija doprinela razvoju ove grane poljoprivrede u Albaniji, Makedoniji, na Kosovu, u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Od 2000. do danas taj zakon se tri puta menjao. Zašto toliko govorim o zakonima? Naime, bez zakonskih akata nema temelja i ne može se razvijati organska proizvodnja. Zahvaljujući „Terras’u“ formirana je prva kuća za kontrolu i sertifikaciju organskih proizvoda „Organic Control System“, pri čemu je sertifikat ove kuće validan i na tržištu Evropske unije. Ono što takođe treba reći je da je, posle dve decenije lobiranja, nova lokalna vlast izrazila želju da se organska proizvodnja počne razvijati kako treba i u Subotici. To kažem zbog toga što je ove godine Skupština grada usvojola Akcioni plan razvoja organske poljoprivrede, a ove nedelje bi trebalo da bude raspisan konkurs za projekte organskih proizvođača u iznosu od tri miliona dinara. Nadam se da će sledeće godine biti izdvojeno i četiri miliona. U ovom delu bitno je spomenuti i plan rekultivacije jezera Palić i Ludoš i KFW banku, koja će od 2017. odvojiti 6,5 miliona eura, od čega će deo sredstava biti usmeren nevladinim organizacijama za informisanje poljoprivrednika. Naime, mi smo u Akcionom planu predložili da tokom tri godine poljoprivrednicima koji iamju svoje posede oko ova dva jezera pomažemo u sticanju znanja, ali i u davanju finansijske podrške za kontrolu, sertifikaciju, nabavku semena, opreme, obezbeđivanju plasmana na tržišta.

S obzirom na to da ste učestvovali i u izradama zakona i lokalnog Akcionog plana, znači li to da ste zadovoljni saradnjom sa nadležnim organima ili mislite da bi se na ovom planu moralo uraditi mnogo više?

Na državnom nivou postoji raspoloženje za razvoj organske proizvodnje, ali se ne donose akti. Primera radi, upravo ovih dana vode se velike rasprave oko jednog pravilnika koji uređuje prodaju robe u rinfuzi. Bojim se da će tu biti velikih problema, jer je vrlo teško pratiti i osmisliti na koji način da građanin bude siguran da je kupio organski proizvod. Događalo se, na primer, da su preprodavci od naših poljoprivrednika kupili 100 kilograma organskog krompira, a prodavali ga cele godine po 250 dinara! Mi smo taj pravilnik o kontroli uradili, ali on nije usvojen ni u Ministarstvu ni u Vladi. Takođe, sa „Srbija organikom“ smo uradili Nacionalni program razvoja organske proizvodnje. To je u Subotici usvojeno, ali ne i na republičkom nivou, a to je trebalo da se uradi još pre 10 godina. Mi bez toga ne možemo da apliciramo ni na projekte Evropske unije, jer svi traže na osnovu čega da daju novac. Što se lokalnog nivoa vlasti tiče, već sam rekla da smo prvi put naišli na razumevanje. I gradonačelnika Jenea Maglaija i člana Gradskog veća zaduženog za privredu Nebojše Daraboša koji su prepoznali važnost organske proizvodnje. Dogovorili smo se da već u januaru damo izveštaj o tome šta je urađeno na razvoju organske proizvodnje, ali i projekciju za 2016.

S obzirom na to da sarađujete i sa srodnim udruženjima u regionu, ali i iz drugih zemalja, kako biste opisali samu proceduru učešća na konkursima: kao jednostavniju ili složeniju?

Mi smo 2006. uradili prvi ovakav projekat, takođe vezan za Palić i Ludoš, i tada nam je aplikaciona forma bila teška. Ali, vremenom smo se uigrali i to nam je preraslo u rutinu. Mogu da kažem da smo jako zadovoljni saradnjom s udruženjima u Hrvatskoj, ali i onima u Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Takođe, zahvaljujući nemačkom GIZ-u formirali smo Udruženje građana „Seon mreža“, odnosno mrežu organskih proizvođača u jugoistočnoj Evropi sa sedištem u Berlinu. Dakle, širimo tu mrežu, jer shvatamo da niko ne može sam, a zajednički možemo i da utičemo i na donošenje propisa u Evropskoj uniji, gde je procedura usvajanja zakona izuzetno komplikovana.

Kako ste zadovoljni zanimanjem poljoprivrednika za prelazak na organsku proizvodnju na osnovu uslova koji im se pružaju kao i činjenice da je ta proizvodnja prilično skuplja u odnosu na konvencionalnu, a što kao posledicu ima i skuplje proizvode?

Postoji i ogromno zanimanje poljoprivrednika i ogromno tržište kao što su Rusija, Nemačka i Italija. Međutim, problem su male površine, jer njima trebaju velike količine. Na primer, Nemačkoj se ne isplati kupovina ispod 25 tona pšenice i zato i nema dobrog izvoza. A našim poljoprivrednicima se ne isplati da prodaju, jer su im niske cene. To je vrzino kolo iz kog je teško izaći. S jedne strane, ne postoji stabilan i predvidiv državni program u kom će poljoprivrednik dugoročno znati na kolika sredstva može računati. Zbog toga mi pokušavamo da obezbedimo sredstva i preko Pokrajine i preko Grada da bismo vodili poljoprivrednika i kroz period konverzije, ali i kada postane organski proizvođač. To je veliki posao, jer poljoprivrednik nema vremena i da radi i da prodaje i da popunjava aplikacione forme ili dokumentaciju.

Koliko se pažnje posvećuje višim fazama organske proizvodnje?

Na sreću, i toga ima. Recimo, sada su na „Biofestu“ promovisane prerađevine od kozjeg mleka, posebno sir. Naravno, imamo i već poznati suncokret sa svojim prerađevinama, pa takozvani kiseli program, začinsko bilje, čajeve… A ono što radi Josip Mamužić i što mi govorimo svim proizvođačima je da urade i poluproizvode. Njegova začinska paprika je, recimo, fenomenalna; pakuje brašno… Međutim, može se i mnogo više uraditi. Mi smo kao udruženje pokušali da formiramo jedan klaster, jer su to proizvođači tražili. Na žalost, taj projekat u Evropskoj uniji nam nije prošao. Ipak, mi imamo projekat, koji ćemo pokušati da realizujemo s lokalnom samuoupravom, da napravimo „organski inkubator“ u kom bi se poljoprivrednicima štampale etikete za njihove proizvode ili pakovali njihovi čajevi. Mogla bi se uraditi i pokretna sušara na solarni pogon koja bi mogla da ide od jednog do drugog proizvođača. Dakle, mogućnosti ima, ali su potrebna sredstva i mnogo bolja organizacija.

Zahvaljujući „Terra’su“ Subotica je i prvi grad u Srbiji u kom su u predškolskim ustanovama uvedeni organski obroci. Otkud ta ideja?

To je program kog smo uradili zajedno sa Udrugom „Slap“ iz Hrvatske. U početku smo imali podršku u Predškolskoj ustanovi „Naša radost“, posebno direktora Jaše Šimića. Međutim, bili su rezervisani kuvari i vaspitači i zato smo uradili jedan edukativni program koji se sastojao od teorije i prakse u restoranu. Na kraju smo otišli na organsku farmu i kada su im agronomi i farmer objasnili šta koriste, a šta ne koriste u proizvodnji i kada su jeli tu hranu, promenili su mišljenje. Naši stručnjaci dali su kuvarima recepte, raspisan je tender na koji su se javili organski proizvođači, a vaspitači, kada je na meniju organski obrok, pričaju deci kako on nastaje i kakav je njegov značaj. Zahvaljujući tom projektu odveli smo decu u Ekološko obdanište u Osijeku i odatle su se vratili oduševljeni. Na taj način, osim same zdrave ishrane, kod dece smo vrlo rano uspeli razviti ekološku svest. Tu želim reći da ćemo nastaviti sa sličnim projektom, jer ćemo pokušati da dobijemo sredstva da instaliramo bio baštu u jednom obdaništu na Paliću. Mislim da bi ovakva praksa trebalo da se širi i na Gerontološki centar i na Bolnicu.

Šta je po Vašem mišljenju dobra uprava?

To je uprava koja izlazi u susret svojim građanima, odnosno koja mu je na usluzi. Kad odem u druge delove Srbije i vidim kako neke opštine rade, mogu da budem srećna kako je u Subotici. Međutim, kada sam tu i vidim kako se radi, onda vidim da bi moglo i mnogo bolje, i to uz samo malo dobre volje.

Da li ste ponekad pomislili da se prestanete baviti ovim poslom, odnosno šta je to što Vas motiviše da ga i dalje radite?

Motiviše me to kada me pozove Tomislav iz Tavankuta, kome smo rešili određeni problem; kada mi dođu građani iz Skadarlijske ulice i zahvale mi se na nekom podatku koji sam im dala. Motiviše me i to kada me zaustavi roditelj na ulici i zahvali mi se, jer mu je dete reklo da je tog dana u obdaništu za obrok imalo organsku hranu.

Razgovarao: Zlatko Romić (Magločistač)

 

oebsTekst “Snježana Mitrović, rukovodilac „Terra’sa“: Organska proizvodnja u vrzinom kolu” nastao je u okviru projekta “Dobra uprava i javne politike u Subotici”, koji je realizovan uz podršku Misije OEBS-a u Srbiji. Za sadržaj priloga odgovornost isključivo snosi Udruženje građana “Centar građanskih vrednosti”. Stavovi koji su u tekstu ne odražavaju nužno stavove Misije OEBS-a u Srbiji.

pecat1

 

 

 

[clear]

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.