Pekara i poslastičarnica u Subotici u kojoj rade i osobe sa invaliditetom: I zdravo i društveno odgovorno (FOTO)

Pekara i poslastičarnica u Subotici u kojoj rade i osobe sa invaliditetom: I zdravo i društveno odgovorno (FOTO)

Foto: NJ/Magločistač

21.12.2021

Kategorija: Privreda , Subotica

Pekara „Pet hlebova“ i kafe „Blaha Lujza“ dobro su poznati Subotičanima od dana kada su u septembru ove godine, na mestu nekadašnjeg bioskopa “Zvezda”, otvorili vrata za svoje mušterije. Bogat izbor hlebova, čuvena torta kuće Blaha Lujza i drugi slatkiši i slaniši izdvajaju se od konkurencije ne samo po tome što se prave na potpuno zdrav način, već i po tome što kupovinom ovih proizvoda zapravo učestvujete u jednoj društveno odgovornoj priči – podupirete misiju socijalnog preduzetništva.

Direktor humanitarne organizacije Karitas Subotica, Gabor Ric, u razgovoru za Magločistač priča kako je ovaj projekat, jedinstven u Subotici pa i šire, nastao po ugledu na svetski lanac pekara koji je osnovao Helmut Gragger iz Austrije, a koji zapošljava osobe sa invaliditetom, ali i osobe bez stručne spreme.


Gabor Ric, foto: NJ/Magločistač

Šta je bila inspiracija za jednu ovakvu humanu ideju?

Čitava ova ideja da razvijemo jedno socijalno preduzeće rodila se još 2012. godine. Karitas je osluškivao šta su potrebe ljudi oko nas. Svakoj ideji je potrebno da evoluira, pa smo 2014. godine doneli odluku da napravimo socijalno preduzeće. Međutim, kako i dalje ne postoji Zakon o socijalnim preduzećima, onda smo u okviru postojećih zakonskih normativa počeli nešto da radimo i da stvaramo radna mesta za osobe sa invaliditetom koje ne mogu da se zaposle na primarnom tržištu rada. Nisu svi rođeni sa predispozicijama kao Vi ili ja. Nekima je Bog dao određeni hendikep, određeni invaliditet, i oni se ne mogu takmičiti sa osobama koje su zdrave. Njima treba napraviti radno mesto koje ima neku vrstu zaštite. Sam proces proizvodnje treba da bude jednostavan, proizvodnja treba da bude savladiva i bezbedna za zaposlene. Odlučili smo se za pekaru jer su peciva gotovo svima potrebna. Proces proizvodnje je siguran, nema puno mašina, ne mogu se povrediti. Potrebno je puno ljudskog rada angažovati u formiranje tih peciva, ali se relativno lako uči. Uz nadzor pekara iznad njih, oni mogu da funkcionišu. Naravno, u pekari nisu samo osobe sa invaliditetom. Trenutno imamo 16 zaposlenih, od kojih su četvoro osobe sa nekim oblikom invaliditeta.

Foto: NJ/Magločistač

Sa kakvim izazovima se kao socijalno preduzeće suočavate?

Kada smo od jedne osobe, koja ne čuje ili otežano čuje, zatražili da napravi tu kategorizaciju u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, kako bi imao dokument o tome da je osoba sa invaliditetom prve ili druge kategorije, on nam je rekao – „Ne želim to da uradim. Čitav svoj život se borim sa time, kao i svi ostali… Ako je to uslov da se zaposlim, onda ja ne želim da radim ovde“. Mi smo to nazvali prikriveni invaliditet. I zaista, kada bolje razmislim, on se čitav svoj život borio, ne nosi slušni aparat, nego čita sa usana, pa ko sam onda ja da ga uslovljavam time. Tako da, imamo i takve ljude, koji su bez zvaničnog dokumenta o stepenu invalidnosti.

Kakvu misiju danas u svetu imaju ovi lanci socijalnih preduzeća?

Mi se 2014. godine upoznajemo sa Helmut Graggerom i njegovim načinom gledanja na život. On ima svoje pekare u Beču, u Lincu, u Berlinu, a sada već ima i nekoliko pekara u Africi. Ovo je njegov pristup da zapošljava osobe sa invaliditetom, ali zapošljava i osobe koje nemaju nikakvu stručnu spremu, osobe koje su završile osnovnu školu i posle se kod njega dalje školuju za pekare. Nakon tri godine praktičnog školovanja, ovi ljudi teoretski deo stiču u Karitasu, u Austriji, u njihovoj školi za odrasle, posle koje izlaze sa zvanjem pekara, a mogu da polože i majstorski ispit za pekare. Ima ko posle školovanja nastavi kod njega da radi, ima ko odlazi i radi u nekim drugim pekarama.

Foto: NJ/Magločistač

Mi smo odlučili da ovaj posao preslikamo ovde kod nas u Subotici, pa smo se za dodatnu pomoć obratili i Subotičkoj biskupiji, od koje smo dobili ovaj objekat u Ulici braće Radić, na mestu nekadašnjeg bioskopa “Zvezda”. Ovaj objekat je pre Drugog svetskog rata bio u crkvenom vlasništvu, pa je 2015. godine vraćen restitucijom. Dobili smo oko 200 hiljada evra podrške od austrijskog Karitasa i Austrijske razvojne agencije, kao i od drugih donatora. Tako je od regionalnog zapravo nastao jedan veliki svetski projekat, jer se iz njega finansira i jedna pekara u Albaniji, Kongu, Senegalu i Burkini Faso. Deo sredstava je otišao u Austriju za nabavku biopeći, koja predstavlja kombinaciju jedne starinske tehnologije pomešane sa modernom tehnologijom, i za čije loženje se koriste drvni ostaci.

Kakav je princip pripreme Vaših proizvoda?

Naši hlebovi se razlikuju od hlebova u drugim pekarama zato što koristimo takozvano staro testo, nema kvasca unutra, nema aditiva, stabilizatora i drugih hemijskih dodataka. U tom starom testu se nalaze gljivice, a one su i pre 100-300 godina pravile hleb. Zbog tog starog ili kiselog testa, njemu treba mnogo duže vreme da nadođe, pa je naš proces proizvodnje duži. Od 10 do 12 sati je potrebno od momenta kada krenemo da pravimo proizvod do trenutka kada možemo da ga stavimo u pećnicu. Za to vreme gljivice prerade brašno, a kada takav hleb dođe u naš sistem za varenje, on će moći da izvuče iz njega mikroelemente, što se iz drugog hleba ne može izvući. I tamo je to prisutno, ali jednostavno naš sistem za varenje vremenski ne može da izvuče hranjive sastojke za kratko vreme. Gljivice, takođe, pojedu gluten, pa osobe koje su osetljive na gluten jako lepo reaguju na naš hleb. Za one koji imaju tešku glutensku alergiju, imamo i hleb bez glutena. Naši hlebovi su daleko zdraviji od hlebova koji se pripremaju u nekim drugim pekarama, jer su oni puni hemije. On je gušći po sastavu i može se jesti tri dana, pa su i manje količine dovoljne da budete siti. Imamo hleb sa maslinkama, a najbolji hleb nam je od spelte, za koji sastojke nabavljamo od jednog biodinamičnog proizvođača. Nije brašno problem, nego sama procedura pripremanja i odsustvo hemije. Trenutno u Subotici nešto zdravije ne možete naći.

Foto: NJ/Magločistač

Najpoznatija torta kuće je Blaha Lujza.

Za pripremu slatkih i slanih peciva koristi se ista vrsta tehnologije. U poslastičarnici je glavna torta kuće – naša Blaha Lujza torta, zapravo jedna moderna varijanta torte koju je poznata mađarska glumica Blaha Lujza u to vreme dobila na poklon za svoje venčanje.

“Po legendi, za venčanje, gospodin Blaha je hteo da obraduje i iznenadi svoju mladu suprugu, te je potražio, na žalost, do danas nepoznatog subotičkog poslastičara i zamolio ga da napravi jednu izuzetnu do tada nepoznatu i nikada probanu tortu. Naglasio je da njegova mlada obožava džem od malina, tako da to ne izostavi, da joj je omiljena boja roza i da voli cveće. Mašta anonimnog subotičkog poslastičara je bila zaista bogata, a njegovo umeće još veće. Napravio je remek-delo pod imenom Blaha Lujza torta, ružičastu tortu koja je kasnije postala veoma poznata i popularna širom Evrope. Subotica je u to doba imala puno poznatih poslastičara koji ne samo da su bili poznati u zemlji, nego i u mnnogim susednim zemljama. Na opštu žalost, kreator ove torte je ostao nepoznat. Tako je Lujza torta krenula na svetsku turneju”, navodi se u tekstu portala GradSubotica.

Osim ove torte, imamo i poznate mađarske slatkiše kao što su šomloi galuška, rigo janči, lud lab, čokoladna torta, krempite, kesten pire, ali i kafa i čaj.

Foto: NJ/Magločistač

Postoje i veliki planovi u budućnosti.

Nedavno je ovde bila otvorena izložba naših savremenih likovnih umetnika, 30 slikara, koji imaju neku vezu sa Suboticom. Oni su svi donirali slike koje su na zidovima, sa njihovim imenima. U budućnosti planiramo da jedan deo prostora nekadašnjeg bioskopa “Zvezda” bude preuređen u konferencijski prostor gde će se održavati razni događaji poput izložbi i konferencija. Takođe, u planu je i da dvorišni deo zaživi kao bašta, gde će deca moći da se igraju na igralištu, a dugoročni plan je da se na spratu izgrade apartmani za izdavanje.

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.