NATALIJA JAKOVLJEVIĆ: VRŠNJAČKO NASILJE — POSLEDICA RAZORENOG DRUŠTVA

NATALIJA JAKOVLJEVIĆ: VRŠNJAČKO NASILJE — POSLEDICA RAZORENOG DRUŠTVA

03.03.2015

Kategorija: Društvo

Nasilje je namerno i neopravdano nanošenje štete drugome i ono može biti verbalno, psihološko, fizičko ili se ogleda u uništavanju materijalnih stvari. Agresivnost je zapravo karakteristika koja postoji u svakom čoveku i ona može biti i latentna, tačnije, prikrivena.

Larisa Gvozdenovic

Larisa Gvozdenović

Vršnjačko nasilje u Srbiji je najvećim delom zastupljeno u društvu, a manje u školama. Učenici i školski psiholozi se u školama najčešće susreću sa verbalnim nasiljem, rekla je za naš portal psihološkinja iz Subotice Larisa Gvozdenović. Prema njenim rečima, u školama je najprisutnije verbalno nasilje u vidu omalovažavanja, vređanja, psihološkog i emocionalnog nasilja, a odmah nakon toga i fizičko nasilje. Ona je navela da deca uče da se agresivno ponašaju tako što imitiraju ono što vide u svom okruženju. Pre svega imitiraju roditelje kao uzore, u vršnjačkim grupama, ono što vide u sredstvima masovnih komunikacija i, ukoliko se u svim ovim primerima nasilje promoviše kao prihvatljiv način ispoljavanja agresivnosti, vrlo je verovatno da će deca i mladi, po ovoj teoriji, usvojiti ove obrasce ponašanja po principu “učenja po modelu” i uvrstiti ih u sopstveni repertoar ponašanja.
“Na osnovu pojedinih istraživanja, svaki četvrti učenik, od ukupno 25 odsto ispitanih učenika u Srbiji, se plaši da ide u školu zato što u školi postoji jedan od učenika za kojeg postoji mogućnost da će da ih maltretira”, objasnila je Gvozdenović.

Odlikaši iz nasilja

Ukoliko se u odeljenju nalazi neko ko ne izgleda onako kako izgledaju svi, ako neko ne razmišlja onako kako razmišljaju svi, ako je neko prosto po nečemu drugačiji, takvo dete ili učenik može lako da dobije ulogu žrtvenog jarca ili crne ovce i da vrlo lako postane meta ostalih, upozorila je psihološkinja. Ona je navela da je neophodno da učenici koji su skloni nasilnom ponašanju shvate šta su učinili i da im se pomogne da nasilje ne ponavljaju, dok je učenicima koji su žrtve nasilja potrebna pomoć da bi se putem razvijanja sopstvenih socijalnih veština i sami zaštitili od nasilja.
Psiholozi i pedagozi u prvim razredima Ekonomske srednje škole “Bosa Milićević” obavljaju preventivne aktivnosti koje obuhvataju edukaciju učenika o nasilju, posledicama i na koji način se zaštititi od nasilja. Učenici se tako kroz razgovor upoznaju sa vrstama nasilja i kome mogu da se obrate ukoliko imaju problem.
Učenici trećeg razreda Ekonomske srednje škole “Bosa Milićević” kažu da je nasilje zastupljenije van škole i u okviru društvenih mreža, kao što je fejsbuk i da je ono najčešće verbalno. Verbalno nasilje je svakodnevno prisutno, ističu oni i objašnjavaju da je ono najzastupljenije putem interneta i telefona, na primer, snimanjem video sadržaja u kojima se snimaju tuče, kao i neki drugi oblici ugrožavanja ljudskog dostojanstva i prava. Nasilje je često motiovisano i na osnovu verske, nacionalne, kao i seksualne pripadnosti.
Učenici navode da verbalno nasilje mladi uglavnom donose od kuće ili gledaju na televiziji. U tome je pomogao i reality show “Veliki brat” koji je dosta uticao na nasilje kod mladih zato što su prikazivani svakodnevni postupci pojedinaca u nekom zatvorenom prostoru, jer ono što mi radimo kod kuće, vidimo samo mi i naši najbliži, a putem medija ih vidi ceo svet. Fizičko nasilje je najčešće izazvano zbog neke devojke ili zbog nepodobne verske pripadnosti koje se ogleda u omalovažavanju i etiketiranju pojedinaca, objašnjavaju učenici.

Korak do divljaštva

Mirana Dmitrovic

Mirana Dmitrović

“Koren problema nasilja je razoreno društvo, školstvo, porodica, negativan sistem vrednosti, velika frustracija u društvu, kao i nekažnjavanje nasilja koje se tako iznova i iznova ponavlja”, upozorila je sociološkinja iz Subotice Mirana Dmitrović.
Ona je podsetila da treba imati u vidu da je ulogu socijalizacije mladih nekada obavljala porodica i šira društvena zajednica. U tom kontekstu, onaj ko je učinio neki prekršaj ili bilo kakav oblik nasilja, bio je odmah sankcionisan od strane zajednice, tako što je bio izopšten iz društva.

“Razvijanjem društva, ulogu socijalizacije je vremenom preuzela škola i društvo, dok porodica sve manje, da bi danas došli u poziciju da se postavlja pitanje ko zapravo vaspitava našu decu i postavlja kriterijume šta je dobro, a šta loše ponašanje”, objašnjava Dmitrović.

Ona navodi da smo u periodu društvenog razvoja, koji se može svesti na poslednjih 60 godina, od tradicionalnog do modernog, imali i period od 15-tak godina potpunog društvenog rasula što je ostavilo velike posledice na čitave porodice i šire društvo, a posledice toga trpimo i danas.

Mirana Dmitrović ističe da je vršačko nasilje, kao i druge vrste nasilja, bilo ono verbalno, fizičko ili vandalističko, zapravo uvek odgovor na neki oblik frustracije i ono je postalo sveprisutna pojava na koje društvo nema nikakvu reakciju. Mi tako imamo ponašanje koje je preraslo u pravilo, jer ne postoje povratne informacije o tome da li je to dobro ili loše. Ona kaže da smo mi kao društvo stali u razvoju i ne umemo iz toga da se iskopamo. Negde se vraćamo u nekakve civilizovane okvire, ali usled novih kriza, mi se ponovo vraćamo u 90-te godine.

“Živimo u okruženju u kojem ne vladaju društevene norme – ili ćemo postati divlje društvo ili ćemo u jednom trenutku morati da stavimo tačku na sve to i da zauzmemo drugi kurs. Ali mi, na žalost, o tome još uvek ne razmišljamo”, kaže ona.

Dmitrović navodi da se nasilje često ne sankcioniše ili se ne sankcioniše na odgovarajući način i to počiniocima nasilja predstavlja signal da je nasilje društveno prihvaćena pojava i da je nasilničko ponašanje prihvaćeno pa i poželjno. Institucije se bave posledicama nasilja, a ne uzrocima. Država ne pokazuje primere dobrog ponašanja i zbog toga je ceo sistem vrednosti izokrenut. I zbog toga nisu deca kriva, nego društvo, upozorila je ona.

Prebijanje nade

Mirana Dmitrović je podsetila da je naša vlast oprala svoje biografije, a mi smo na to pristali i sada živimo i sa određenim posledicama, u duboko podeljenom društvu i sistemu vrednosti, što pokazuje i činjenica da društvo veoma burno reaguje kada govorimo o ozbiljnim pitanjima kao na primer: da li je nešto što je rađeno u prošlosti zločin ili je velika pobeda? Isti problem postoji i kod mnogih drugih pitanja i trenutno se ne nazire bilo kakav napredak ili promena.

Posledica velikih kriza u kojima su građani suočeni sa siromaštvom, besparicom, lošom političkom situacijom, mladi često vide izlaz, utehu i podršku u nacionalizmu, aktivirajući se u desničarsko-ekstremističkim organizacijama koje posle manipulišu tim mladima kako bi proizveli još veću destabilizaciju, nezadovoljstvo i haos u državi. To su uzroci zbog kojih u Srbiji jača desnica i to je perspektiva koja nas kao društvo očekuje, upozorila je ona.

Ona kaže da osim u Srbiji, jačanje desnice je prisutno i u Mađarskoj, Makedoniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, kao i u drugim državama. Dmitrović navodi da trend odliva mozgova nije zastupljen samo među mladima, nego i kod starije populacije i da to više nema veze sa godinama, ni sa obrazovanjem, jer svi gledaju da pobegnu, jer je ovde svaka nada da će biti bolje u nekom narednom periodu ubijena. Trend odlaska je prisutan u celoj državi, a što se Subotice tiče, ovde cele porodice nakon sticanja prava na mađarsko državljanstvo i pasoš, masovno napuštaju domove i odlaze u neke druge pristojnije i uređenije države, kaže ona.

Prema njenim rečima, Subotica kao pogranični grad ima mnogo više mogućnosti i perspektiva od možda nekih drugih gradova u Srbiji, međutim, ne postoji vizija u kom pravcu grad treba da se razvija – da li će to biti poljoprivreda, privreda, turizam, banjski ili seoski turizam, autentična hrana ili nešto drugo… Jedini način da se mladi privuku u grad i da se smanji broj odlazaka je da Subotica postane univerzitetski centar, jer tamo gde ima mladih, ima i energije, objašnjava Dmitrović.

Ona je podsetila da u socijologiji postoji jedna teorija koja se zove “Teorija slomljenog prozora” koja objašnjava da ako imate jedan slomljeni prozor i ne popravite ga na vreme, onda će vam uskoro biti slomljen i drugi prozor, a posle će vam biti i smeće na ulicama, imaćete fasade pune grafita, povećan stepen krađa, pljačkanja, ubistava – samo zato što taj jedan prozor nije popravljen na vreme. Tako izgleda i situacija u našoj državi…

Kada se jedan slomljeni prozor popravi i kada to ne bude izuzetak, nego pravilo, onda ćemo možda uspeti da stvorimo i elementarne preduslove za uspostavljanje nekakvog normalnog života, zaključila je Dmitrović.

pecat

 
[clear]

TAGOVI:
Mladi

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.